Tehnike folijarnog prskanja za đubriva za povrće
Primjena folijarnog gnojiva na povrće je efikasna, brzo-djeluje i povećava i prinos i prihod. Međutim, za postizanje dobrih rezultata potrebno je ovladati pravilnim tehnikama primjene i vremenom, kao i odabirom prave vrste gnojiva za određeno povrće.
Za lisnato povrće kao što su kineski kupus, celer i spanać, poželjna su đubriva urea i amonijum sulfat. Koncentraciju treba održavati ispod 2% za ureu i ispod 1,5% za amonijum sulfat. Prijave se općenito trebaju podnositi u intervalima od 10 dana; dodavanjem jestivog octa (razrijeđenog 500 puta) u smjesu može značajno povećati efikasnost.
Za voćno povrće kao što su paradajz, paprika, patlidžan i razne dinje i tikve, potrebe za nutrijentima za azotom, fosforom i kalijumom su relativno uravnotežene; stoga treba koristiti složeno đubrivo koje sadrži sva tri elementa. Može se pripremiti i primijeniti mješavina 1–2% uree i 0,3–0,4% kalijum dihidrogen fosfata. Općenito, dovoljna je jedna primjena u ranoj fazi rasta i druga u kasnoj fazi rasta.
Za korjenasto povrće, kao što su bijeli luk, luk i rotkvice, koje imaju veliku potražnju za fosforom i kalijem, preporučuje se mješavina 0,3% kalijevog dihidrogenfosfata i 10% ekstrakta drvenog pepela za folijarnu primjenu, ponavljanje 3-4 puta po vegetacijskoj sezoni.
Primjenu folijarnog đubriva treba vršiti u sunčanim popodnevnim satima kada sunčeva svjetlost nije intenzivna, ili u oblačnim danima. Približno 40 kilograma razrijeđenog rastvora đubriva treba primijeniti po mu (približno . 0.067 hektara) po sesiji, osiguravajući da su površine listova dobro navlažene. Dodatak odgovarajućim količinama mikronutrijenata na osnovu specifičnih potreba povrća može dodatno povećati prinose i vrijednost, ali se mora paziti da se izbjegnu prevelike koncentracije. Najvažnije je da se kisela i alkalna đubriva ne smeju mešati tokom primene.






